Jedna je to od najstarijih pasmina pasa, koje se rabe u lovu.
U Engleskoj bigli love zečeve već više od 600 godina.
U današnjem obliku vjerovatno su nastali u vrijeme kraljice Elizabete I. križanjem nekoliko pasmina goniča i daljnjom selekcijom.
U kontinentalnoj Europi je svrstan u goniče, iako se negdje i tu koristi za rad u čoporu.
Bigl je malen, kompaktan pas, koji svojom mišičavošću daje dojam kon-centrirane snage, a pritom ne izgleda grubo.
Visina u hrptu mu je u rasponu od 33 do 40 cm.
Srednje dugu glavu te pasmine karakterizira uočljivi zatiljni greben, izraziti čeoni prijelaz i duge, nisko nasađene, viseće uši.
Vrat je blago povijen, a grlo otkriva blagi podbradak.
Kratka, ravna leđa, duboka i široka prsa i snažne noge omogućuju tom psu da se lako i ustrajno kreće.
Ukras bigla je jak, primjereno dug i visoko nasađeni rep, koji nosi uspravno.
Boja na vrhu repa je uvijek bijela.
Dlaka je kratka, gusta i otporna na vodu.
Dozvoljene su sve boje, koje su priznate za goniče.
Najčešće se sreće kao dvobojni ili trobojni.
U bigla imamo zanimljive kombinacije boja: crna s bijelom i smeđom; bijela sa smeđom; pšenična s bijelom; melirana; žuta s bijelom ili oker; crna s bijelom; crna sa smeđom bez bjelina itd.
Od svog postanka do danas bigl se uzgaja kao psa za [color:43d5=#018d25! important]rad u čoporu.
S čoporom od tridesetak pasa, čiji je vlasnik lovačka udruga ili bogati pojedinac, love se zečevi.
Od bigla se traži: naći zeca i ustrajno ga goniti do kraja lova.
Pritom se psi izvrsno orijentiraju i vraćaju se svom vlasniku ili vodiču.
Od trenutka kada psi nađu trag zeca, pa dok ga čopor stigne i uhvati, može proći jedan do šest sati.
Kao trofej pre-parira se glava ulovljenog zeca, koja pripada glavnom uzgajivaču i dreseru pasa.
To je tzv. parforsni lov s dugom tradicijom, a lovci jašu na konjima.
Taj način lova se prakticira(o) u Engleskoj i drugdje u Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD.
U posljednje vrijeme taj način lova ima mnogo protivnika, samo se još ponegdje održao.
U skandinavskim zemljama, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Rusiji, Mađar-skoj, Češkoj, Slovačkoj i nekim drugim europskim zemljama, a posebno u Austriji, bigl se rabi u starom načinu lova – brakadi: kao gonič nagoni zečeve na lovce na čekama.
Perspektiva mu je u lovu divljih svinja.
Samo se po sebi razumije da je najveći broj pasa te pasmine u njezinoj domovini – Velikoj Britaniji.
Biglova ima mnogo i u SAD, gdje je donesen 1884. godine i veoma je omiljen kao lovački i društveni pas.
U Velikoj Britaniji i u SAD se razlikuju radni i društveni psi, koji se odvojeno izlažu i ocjenjuju.
Biglova ima i u Australiji.
Rabi se i za laboratorijske potrebe, protiv čega se bune mnoge organizacije za zaštitu životinja, osobito u Velikoj Britaniji.
Uzgoj nije usmjeren na lovačke osobine i kakvoću eksterijera.
Primjerci nisu upisani u rodovne knjige, pa su neupotrebljivi za čistokrvni uzgoj i lovačke potrebe.
Kao goniča bigla karakterizira veseo i dobroćudan temperament, dobar njuh, izdržljivost, glasno gonjenje i sposobnost da dogna divljač.
Nije preporučljivo da je plašljiv ili agresivan.
Agresivnost se smatra velikom manom.
Pri planiranju obuke treba imati u vidu da je raspon velik: od aportiranja, rada u vodi, kao tragač i gonič po svakakvom terenu i za nalaženje odstrijeljene i nastrijeljene divljači.
Osim izrazito lovačkih osobina,bigl se odlikuje skromnošću, velikom prilagodljivošću, privrženošću i odanosti svom gospodaru.
Home 
