Za buduceg vlasnika psa

Razumjeti svog psa

Psi mogu biti naši najbolji prijatelji, ali oni su puno drugačiji od nas. Ovdje će mo govoriti upravo o tim razlikama i pomoći vam da se povežete s vašim psom na njegovoj razini.

Preko 12000 godina psi su usko povezani s ljudima. Čak je vjerojatno da je taj odnos počeo i do 80000 godina ranije s ljudskim pokušajima da ukroti zajedničkog pretka svih pasa: vuka.

Iako je pas trebao opravdati svoju korist lovom i donošenjem lovine, čuvanjem i uklanjanjem strvina, nema sumnje da je čak i u to rano doba njegov odnos s čovjekom uključivao karakteristike međusobne privrženosti, povjerenja i razumijevanja.

Kako bi ste mogli da bolje razumijete vašeg psa, evo nekoliko detaljnih informacija i objašnjenja o ponašanju vašeg psa i njegovoj interakciji s okolinom.

- Osjeti pasa
- Miris
- Govor tijela
- Vokalizacija
- Ponašanje prilikom hranjenja
- Seksualno ponašanje


Osjeti pasa

Psi u divljini preživljavaju pomoću lova, a njihovi tjelesni osjeti su se razvili da im u tome pomognu na najbolji način. Sluh, vid, dodir, okus i njuh su od najveće važnosti, ali kod današnjih se pasa stupanj razvoja svakog pojedinog osjeta promijenio godinama selektivnog uzgoja. Na primjer, brzi psi kao što su engleski hrt, afganistanski hrt i perzijski hrt svi love pomoću vida i izgube zanimanje ako ne mogu vidjeti svoj plijen. S druge strane, pas sv. Huberta, baseti i beaglovi svi love pomoću njuha i slijede miris – koji može biti i do tjedan dana star – satima do kraja.

Zapravo svi psi imaju vrlo dobro razvijen osjet njuha – njihovi nosevi su otprilike osjetljivi kao naše oči kad treba razlikovati između dvije slične osobe. Njuh nije samo važan za nalaženje hrane – to je jedan od najvažnijih načina komunikacije među psima.

Iako dobro vide na daljinu – što je korisno u lovu – većina pasa ne može fokusirati objekte koji su bliži od otprilike 25 cm. Mogu razlikovati boje – iako se psu mogu činiti ublažene – i jasnije vide nego ljudi pri prigušenom svjetlu.

Iako je njihova sposobnost da vide detalje ograničena, psi su vrlo osjetljivi na kretanje – miran objekt možda neće primijetiti s daljine, ali otkrit će ga čim se pomakne.

Sluh pasa je dobro razvijen i oni mogu čuti zvukove šireg raspona frekvencije i s veće udaljenosti nego ljudi. Često koristimo ovu sposobnost kada koristimo ultrazvučne zviždaljke kao pomoć u dresuri pasa. Psima visokofrekventni zvukovi – kao oni iz usisavača i drugih kućanskih aparata – mogu biti neugodni ili čak bolni. Sposobnost sluha bolja je u pasminama s uspravljenim ušima, koje djeluju kao pojačala za ulazne zvukove i one koji skreću njihove uši u smjeru zvuka.

Okus uz miris ima važnu ulogu u određivanju određene hrane koju pojedini pas najviše voli jesti. Većina pasa voli veći raspon okusa a mnogi imaju poseban ukus.

Kao svi drugi sisavci i psi su osjetljivi na temperaturu i bol i odgovaraju zadovoljstvom na prijateljski dodir. Tjelesna osjetljivost je različita među psima, većina voli glađenje oko glave, grudi i leđa. Međutim, mnogi se bune kad ih se dira oko repa i stražnjice, ili po nogama.

Miris

Mirisi u zraku i na tlu mogu dati psu dovoljno informacija o dolascima i odlascima u okolini. Smatraju se psećim ekvivalentima lokalnih dnevnih novina. Pas može komunicirati mirisom na dva načina. Prvo, može ostavljati miris – u fecesu, urinu ili izlučevinama iz žlijezda – u okolini kako bi ga otkrili drugi psi, i drugo, miris njihovog vlastitog tijela odaje informacije o njima samima.

Uriniranje kod pasa ne služi samo za pražnjenje mjehura. Većina vlasnika su svjesni želje muškoga psa da često diže nogu i ostavlja male količine urina na brojnim mjestima. To je način označavanja teritorija i oglašavanja svoje prisutnosti. Dizajući nogu da ispusti urin, ostavljeni miris je u razini nosa. Ženke psa također mogu dizati nogu kada uriniraju, a neke će izvesti akrobatski stoj na prednjim nogama kako bi ostavile urin na vertikalnom objektu!

I mužjaci i ženke psa istražuju mirisne oznake koje su ostavili drugi psi i mogu "preoznačiti" područje vlastitim urinom – dominantna ženka može stajati iza druge ženke koja urinira kako bi ostavila urin na istom mjestu. Iako je označavanje teritorija manje važno za domaćeg psa nego za onog u divljini, vjerojatno to označavanje pomaže da se osjeća opuštenije ostavljajući svoj, poznati miris.

Urin ženke također sadrži informacije o njenom ciklusu i seksualnoj spremnosti. Muški psi posebno mogu otkriti ovo stanje i prelaze veliki put da pronađu ženku koja se tjera.

Opći mirisi tijela također su važni načini komunikacije među psima. Miris proizvode žlijezde koje ga luče, a nalaze se po cijelom tijelu – osobito oko glave, analnog područja i repa. Kada se sretnu nepoznati psi, istražuju se njuškanjem, osobito oko glave i analnog područja. Ponizniji pas može držati rep između nogu kako bi spriječi daljnje njuškanje.

Govor tijela

Jedan od razloga zašto su psi tako dobri kućni ljubimci je izvrstan način na koji komuniciraju s ljudima. Psi ljubimci nas vide kao produžetak njihove vlastite pseće obitelji i vrlo brzo interpretiraju naše ponašanje i namjere. Kad shvati kako psi komuniciraju s drugim psima, pažljivom promatraču i vlasniku psa pomaže da točno dešifrira poruku koju mu njegov ljubimac pokušava prenijeti.

Psi mogu komunicirati s drugim psima mnoštvom signala, uključujući brojne izraze lica, stavove tijela, zvukove i mirise. Vaš pas će koristiti svoja usta, oči, uši, pa čak i rep da izrazi svoje osjećaje. Čitajući kombinaciju tjelesnih signala, moći ćete procijeniti tko je glavni u bilo kojem sukobu ili situaciji.

Pas koji se osjeća hrabar ili agresivan pokušat će odati dojam veće, snažnije životinje. Stajat će uspravno s ušima i repom prema gore, povući će prsa prema naprijed i može nakostriješiti dlake oko vrata i niz leđa. Možda će i polako mahati repom i režati.

Ponizniji će pas s druge strane pokušati izgledati manji i sličan štencu – odrasli psi će zezati štence, ali ih neće napasti.

Njegov pristup dominantnijem pojedincu vjerojatno će biti sa strane, klečeći bliže tlu s repom nisko i mlatit će njime oduševljeno. Može i pokušati polizati ruke i lice dominantnijeg psa ili osobe i ako to nije dovoljno umirujuće, tada može leći na leđa da pokaže svoje prepone. U tom položaju neki psi nenamjerno ispuste malu količinu urina.

Obrazac ponašanja koji je karakterističan za pse i poznat skoro svima je mahanje repom. Većina ljudi prepoznaje to slobodno mahanje repom kao pokazatelj zadovoljstva i općeg prijateljstva. Pretjerano mahanje repom koje se nastavlja na cijela leđa vidljivo je kod podređenih pasa – kao i kod onih s vrlo kratkim repom.

Međutim, rep je također pokazatelj drugih emocija. Polagano i kruto mahanje repom u ravnini s leđima izražava ljutnju. Stisnut nisko među nogama znači da se pas boji. Uplašeni ili nervozni psi mogu kruto mahati repom prema dole kao znak smirivanja.

Normalan izgled psećeg repa promijenio se uzgajanjem i rezanjem. Neke pasmine – kao Whippet i talijanski Greyhound – prirodno drže rep u spuštenom položaju, ali općenito, rep u položaju iznad 45 stupnjeva od kralježnice označava zanimanje i oprez.

Izrazi lica vašeg psa reći će vam puno o njegovom raspoloženju – da li je uplašen ili uzbuđen, u strahu ili zaigran ili bilo koju među velikim rasponom emocija koje može izraziti.

Njegove se uši dižu kada je na oprezu ili namjerno sluša, ali su spuštene ili spljoštene uz glavu kada izražava užitak, podređenost ili strah. Da ispravno odredite njegovo ponašanje, morate istovremeno gledati i druge tjelesne signale.

Sužavanje ili poluzatvaranje očiju predstavlja užitak ili podređenost, ali kada su njegove oči širom otvorene, smatra se da je agresivan.

U divljini, vođa čopora može održavati kontrolu jednostavnim buljenjem u podređenog psa. Dvije životinje će nastaviti gledati se dok jedna ne izazove drugu ili dok jedna od njih ne spusti glavu i makne pogled. Ako se gledanje nastavi nakon što je podređeni pas skrenuo pogled, osjećat će se zbunjeno i može ugristi zbog straha. Ako se kontakt očima ne prekine, dominantni pas će pojačati svoju prijetnju režeći ili čak napadom.

Nemojte pokušavati duže buljiti u vašeg psa nego on u vas ako ima agresivne ili nervozne tendencije – to bi moglo izazvati napad. Ipak, redoviti blagi kontakt očima uvjerava psa i pojačava vaše prijateljstvo.

Podređeni psi i psi nekih pasmina, naime labradori, mogu se činiti kao da se "smiju" kada otvore usta da pokažu zube u prijateljskom smiješku. Međutim, kada pokazuju agresiju obje usne su povučene otraga da pokažu većinu zubi i mogu režati.

Pas će objaviti svoju želju za igrom dižući prednju šapu ili izvodeći zaigrani naklon koji često prati lajanje da bi privukao pažnju. Druge geste uključuju donošenje predmeta za igru ili povezivanje s drugim psom u igri lovice.

Vokalizacija

Skoro čim se rode štenci će cviliti vrlo raznolikim tonovima – po zvuku koji proizvode majka će znati jesu li gladni, zadovoljni ili ih nešto boli. Prvo lajanje može se čuti otprilike tri do šest tjedana nakon rođenja. Vaš pas koristi lajanje da iskaže brojne osjećaje – različiti zvuk može se koristiti u različitim situacijama. Lajat će kao upozorenje – da otjera nepozvane osobe ili brani svoj teritorij – ili kao pozdrav, u igri ili kao opći poziv na obraćanje pažnje.

Pas koristi režanje da izrazi upozorenje ili prijetnju, ili u obrani. Nemojte izazivati – a djeca mu se nikada ne smiju približiti – psa koji reži, jer možete izazvati napad. Psi mogu režati kada se igraju s drugim psima, ali njihov govor tijela u toj situaciji sigurno ne pokazuje agresivnost. Neki psi mogu ispuštati niski zvuk "konverzacije" kada ih mazi njihov vlasnik, ali kada je tijelo opušteno, to znači da nije spremno za napad.

Zavijanje je poziv na daljinu – može se čuti puno dalje nego lajanje. Pas koji zavija obično je sam i vjerojatno traži socijalni kontakt neke vrste. Cviljenje se koristi u podređenom položaju, prilikom pozdrava i boli; vrištanje kod boli ili poraza; visokofrekventno lajanje kod uzbuđenja, kao i u igri lovice.

Ponašanje prilikom hranjenja

Psi su mesojedi i lovci po prirodi, iako pokazuju značajnu prilagodljivost u prehrani, a u divljini mogu također jesti biljke kao što je trava i bobice. Iako je način na koji domaći psi dobivaju hranu znatno različitu od njihovih predaka, pripadajući mehanizmi ponašanja na kojima se temelji odabir hrane mogu i dalje biti jednaki, iako su donekle promijenjeni procesom pripitomljavanja.

Iako neki psi nisu jako izbirljivi što se tiče hrane, drugi – osobito psi najmanjih i najvećih pasmina – mogu biti pedantni u hrani. Psi preferiraju meso u odnosu na prehranu baziranu na žitaricama, iako mogu više voljeti jednu vrstu mesa, na primjer govedinu. Uživaju u velikom rasponu okusa i često vole slatku, kao i slanu hranu, te hranu oštrog okusa. Miris hrane je također važan i ima veliki utjecaj na doživljaj okusa.

Većina pasa će rado jesti istu vrstu hrane svaki dan. Ovo je savršeno razumno, ako je hrana uravotežena i sadrži sve najvažnije hranjive tvari. Međutim, puno pasa uživa u raznolikoj hrani – iako nepoznatu hranu mogu na početku odbijati, ili mogu dobiti jednokratni proljev. Najbolja opcija je alternativna varijanta uobičajene vrste hrane.

Većina pasa dobiva jedan obrok dnevno, ali rado će se prilagoditi bilo kojem rasporedu koji im ponudi vlasnik. Dok je u divljini uobičajeno da između obroka prođe i nekoliko dana, većina pasa voli dobivati hranu više od jednom dnevno. Bez obzira na raspored hranjenja koji koristite, problemi se mogu izbjeći ako uskladite ukupnu potrošnju hrane vašeg psa s njegovim energetskim potrebama i naravno osigurate da je cijela prehrana potpuna i uravnotežena.

Većina pasa ima tendenciju prejedanja ako im damo prevelik pristup hrani, iako postoje značajne razlike među pasminama i pojedincima. Ovo može biti povezano s tendencijom prežderavanja u divljini, kada prođe više dana dok ne nađu hranu. Psi se ponašaju zaštitnički prema hrani i čak će tjerati dominantnije pojedince tijekom obroka. Vaš pas kod kuće mora biti naučen od najranije dobi da vam prepusti hranu ako to od njega tražite. Međutim, djecu treba naučiti da ne prilaze psu kada jede ili žvače kost.

Seksualno ponašanje

Kao sve druge životinje, psi imaju osnovni nagon za razmnožavanje i održavanje vrste. Međutim, ženke će se pariti samo u određeno vrijeme, obično dva puta godišnje, kada se tjeraju. S druge strane, odrasli muški psi će se pariti u bilo koje doba godine i, ako im se dozvoli da lutaju, mogu prijeći dugi put da nađu kuju koja se tjera.

Kuja se obično tjera otprilike tri tjedna i u tom razdoblju postaje privlačnija mužjacima. Njeno se ponašanje može stoga promijeniti i može postati nemirna i razdražljivija nego inače, ali obično neće prije kraja drugog tjedna tjeranja dopustiti mužjaku da se pare. Međutim, kuje se razlikuju i ponekad se mužjak može s njom pariti čak i prvi dan tjeranja ili čak zadnji dan. Stoga obavezno držite vašu kuju daleko od mužjaka tijekom cijelog ovog razdoblja.

Neke kuje će pokazivati znakove trudnoće mjesec ili dva nakon tjeranja, čak i ako nisu skotne ili ako se čak i nije parila. Ovo se zove lažna trudnoća. Takve kuje mogu proizvoditi mlijeko i pokazivati druge znakove majčinskog ponašanja, kao sklapanje gnijezda i majčinski nagon prema igračkama ili drugim stvarima. Ako se ovo dogodi potražite savjet veterinara.

Određeni aspekti seksualnog ponašanja u pasa mogu biti smetnja vlasnicima. Sterilizacija ili neki drugi oblik reproduktivne kontrole mogu biti korisni ako ne želite imati leglo s vašim psom. Vaš veterinar će vas savjetovati o raspoloživim opcijama.

Preuzeto sa Sve o psima